Arhitektura Ofis arhitekata privlačna je zbog svojih pronicljivih, duhovitih i provokativnih rješenja. Njihove su zgrade upravo zato omiljena tema zvanih i nezvanih kritičara te prigodnih komentatora arhitekture. Njihova fotogenična arhitektura, koja se pamti, u jednakoj mjeri oduševljava slučajne prolaznike kao i turiste zainteresirane za arhitekturu te urednike različitih časopisa i knjiga, koji je često stavljaju na naslovnice svojih publikacija. S nogometnim stadionom u Mariboru su se Ofis arhitekti iskazali i kao stvaraoci arhitektonskih koncepata koji danas kod kuće i diljem Europe pobuđuju veliko zanimanje. I ovdje je, premda drugačije nego kod Gradskog muzeja u Ljubljani, gdje su Ofis arhitekti također nastojali afirmirati kontinuirane zakrivljene plohe kao temu vodilju, stadion dovršen u skladu s idejom natječaja na kojem su zajednički 1998. godine pobijedili Špela Videčnik, Katja Žlajpah, Rok Oman i Aleš Žnidaršič.
Zgrade Ofis arhitekata privlače jednostavno razumljivim arhitektonskim gegovima, duhovitim idejama kojima su opremljeni generički volumeni. Na stambene blokove u Izoli prilijepljene su loggie poput raznobojnih košnica. Historijska masa vile na Bledu utapa se u podnožju, izvedenici američkog ‘glass house’ koncepta. Stambeni blok U Cerkljama na Gorenjskem obložen je ‘narodnim’ drvenim križevima. Zgodnim arhitektonskim umecima Ofisova arhitektura tvori takvu mješavinu da i najzagriženije tradicionaliste obuzima želja da na domaćem terenu investiraju u suvremenu arhitekturu.
Ni na stadionu u Mariboru ne nedostaju arhitektonski gegovi. Transparentni prsten se za večernjih utakmica pali poput orbitalnog svemirskog plovila, parkiranog na jedva dovoljno velikoj platformi negdje na sjecištu 46. paralele i 15. meridijana. Budući da arhitekti u Sloveniji, uz rijetke iznimke, daju prednost sigurnim, lakše savladivim poliedarskim geometrijskim oblicima, izgleda na prvi pogled da je dvostruka zastakljena krivulja nešto posve novo. Međutim, Ofis arhitekti su se probili konceptom spojenih zakrivljenih ploča koje teku usporedno jedna iznad druge već krajem 90-ih godina, kada su uz natječaj za stadion u Mariboru pobijedili i na natječaju za Gradski muzej u Ljubljani. Vezni trakt muzeja bio je koncipiran kao niz od pet lukova, koji poput rampi za automobile povezuju raščlanjene etaže stare palače. U slučaju stadiona se radi o dva paralelna luka, krovu i vijencu tribina, koji premošćuju generičko podnožje sa javnim programom.
Stadion ne skriva ambiciju da označi mjesto koje će trajati dulje od nekoliko generacija. S druge strane, ne niječe prostorni kontinuitet. Krivulja novog krova je nadgrađena geometrija betonskog luka iznad starih tribina, koje je 60-ih godina projektirao arhitekt Boris Pipan. Toliko hvaljena arhitektura 60-ih je u ovom slučaju poslužila kao donator genskog materijala, iskorištenog za planiranje novog, kompleksnijeg i naprednijeg hibrida. Stadion u Pučkom vrtu je primjer za to kako proaktivni tretman arhitektonske baštine pobuđuje razvoj izuzetne i uporabive nove arhitekture. Bez suzdržanosti i lažnog poštovanja nova se arhitektura stadiona samosvjesno susreće sa starom, a da je se pri tom ne dotiče. Zajedno tvore nezamjenjivu cjelinu.
Pučki vrt postao je nakon izgradnje stadiona još više ‘pučki’. Novim uređenjem sportskog parka se okoliš sportske arene otvorio prema gradu kao veliki javni prostor u njegovu središtu. U Pučkom vrtu je zapravo samo dograđeno staro nogometno igralište, a ipak je stadion velika nova arhitektura. Bez obzira na arhitektonski koncept, prije svega je važna javna zgrada za brojne korisnike. Obruč tribina je već tijekom građevnih radova pobuđivao pozornost ljubitelja nogometa, ali i onih koji o nogometu ne misle ništa dobro. Fotodokumentacija o gradnji ‘ringa’, koju su redovito uređivali na web stranicama NK Maribora, tako je podrobna kao da su je vodili građevni nadzornici.
U kojoj mjeri inteligentno, duhovito i zanimljivo oblikovane javne zgrade mogu ljude oduševiti za suvremenu arhitekturu mogli smo u Ljubljani u posljednje vrijeme vidjeti na primjeru izgradnje zgrade Gospodarske komore (SVA,1999.). Novi stadion je povodom otvorenja na derbi lokalnih klubova privukao masu ljudi, koji su stadion ispunili do posljednjeg mjesta. Ako otvorenje promatramo kao jedinstveni arhitektonski događaj, treba istini za volju priznati da mu je prisustvovalo vjerojatno više publike nego što u Sloveniji ima posjetitelja arhitektonskih simpozija, izložbi i podjela nagrada. Obnovljeni Pučki vrt je tako u trenutku zaživio kao gradska ikona koja simbolizira povijesni kontinuitet sportske kulture, arhitekture i inovativnosti.